Jazzie

ponedjeljak 12.05.2014. 22:44

Bivši i sadašnji blogeri i (re)kreativni pisci...

... lijepo vas je sve vidjeti na fejsicu. Big LIKE :)
Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak 22.11.2007. 23:25

Baka Ljubica

Moja prabaka zvala se Ljubica. Živjela je u sama u malom stanu na zadnjem katu zgrade, direktno iznad pošte u središtu malog ličkog mjesta. Stan je dobila na korištenje od države nakon što joj joj je muž poginuo. Bila je žena zmaj koja je sama othranila petero djece, pri tome nemilosrdno primjenjujući tadašnje odgojne metode.

Prabaku sam redovito posjećivala. Išla sam joj na živce jer sam bila razmaženo derište koje je divljalo i gužvalo joj tepihe. Bili su to ručno rađeni šareni krpeni tepisi, tzv. krpare, koje je ona uvijek za mnom poravnavala. Stalno sam je tražila da mi da stari dalekozor s visoke police da se igram, a ona se bojala da ću ga strgati. Sjećam se i Paris keksa koje sam kod nje tamanila ko blesava. Prije mog povratka kući ona bi zavirila u kutiju koju je čuvala ispod kreveta i dala mi koji dinar.

Baka Ljubica je bila prepuna priča, a jedna mi se urezala u sjećanje. Nakon što me vidjela da grickam vlastitu kosu, ispričala mi je priču o djevojci koja je tako jela kosu, a kada se već puno kose skupilo, kosa joj se stegnula oko srca i djevojka je umrla. Čak i kada sam davno prestala vjerovati u priču koju mi je "prodala", nisam niti pomišljala na ponovno grickanje kose.

Devedesete je umrla. Bio je to pravi trenutak za smrt jer je upravo bila počela tzv. balvan revolucija u Lici. Danas od nje imam samo stari dalekozor, taj dječji predmet želje.

(inspiracija: http://www.jutarnji.hr/cudne_vijesti/clanak/art-2007,11,22,,99136.jl)
Komentari (42) - Isprintaj - #

utorak 13.11.2007. 23:22

Welcome to Croatia

Ne baš toliko davno u Ilici je Kraš otvorio choco-bar. Predivni lokal, sa zanimljivom ponudom Kraševih proizvoda - od onoga što bi nazvali standardnim proizvodima, preko posebnih pakiranja Bajadera i sličnih delicija, do izvrsnih Kraševih pralina. Osim kupnje tih finih čokoladnih slastica u choco-baru se može popiti i piće - nešto klasično ili još bolje neki predivni Krašev napitak.

Prošla sam gomilu puta pored choco-bara, ali nekako je uvijek bio krivi trenutak. Ipak, jučer se baš pogodilo da sam u blizini i da sam raspoložena za nešto fino, toplo i slatko. Ušli smo u choco-bar i sjeli za slobodni stol. Nakon čekanja cca. 15 minuta, došetao je potpuno nezainteresirani konobar, pokupio šalice od prethodnih gostiju te stol obrisao vlažnom krpom tresući po meni mrvice sa stola. Ostala sam potpuno šokirana činjenicom da poteže 4-5 puta krpom po stolu i svaki put kao da me gađa raznoraznim čokoladnim mrvicama. Moja reakcija je bila samo glupavo cerekanje jer sam iskreno ostala bez riječi.

Naručila sam nešto što se zove topla bajadera, a moj partner u čokoladnom grijehu je odlučio uzeti si još malo vremena. Nakon 10 minuta konobar je došao ponovno do nas, provjeriti jel se on odlučio, a usput je i mene ponovno pitao što ja ono točno želim. Nakon dodatnih 10 minuta, donosi meni bajaderu koja bi teoretski trebala biti od mlijeka (tako bar piše), a po tome koliko je bila rijetka rekla bih da se prije radilo o vodi, dok njemu donosi djelomično nerastopljeni fondue (koji je takav i ostao, unatoč maloj svjećici) i raznovrsno voće na prljavom tanjuriću.

Na kraju, u predivnom prostoru dobijete iskustvo koje nemate želju ponoviti, sve zbog očajne usluge. I što nam znači da imamo firme poput Kraša koje se pokušavaju boriti sa svjetskim gigantima poput Nestlea i Krafta/Milke te premium švicarskim proizvođačima, koje uvode novu kategoriju choco-barova u svoj biznis i koje nisu upropastili neki tajkuni 90-tih godina? Apsolutno ništa, kada bezobrazni hrvatski radnik ne zna pružiti uslugu na visini. A još gore, njegov nadređeni mu to tolerira.
Komentari (31) - Isprintaj - #

petak 09.11.2007. 20:32

I moj brat Robert također.

Totalno sam apolitična, čak niti ne glasam (molim ne raspravljati ponovno o mojoj neodgovornosti kao građaninu ove zemlje). Ali ovih dana čovjek ne može pobjeći od politike čak i da hoće jer nas bombardiraju sa svih strana. Ipak, u cijeloj hrpi kretenskih izjava, idiotskih plakata i reklama za debile postoje dvije stvari koje su mi privukle pažnju. Nažalost, obje su od iste stranke pa će sada ispasti da ja tu propagiram neke druge boje, ali činjenica je da su oni uložili najviše novca u kampanju pa su zato valjda njihove gluposti najupečatljivije.

Prva je definitivno plakat u kojem bi crveni uveli porez na dionice, a plavi ne bi uvodili nove poreze. I to je kao neka prednost plavih. Koji kretenski idiot to može popljugati??? Koji hrvatski mozak s prosječnim primanjima od 4.500 kuna i 16k magenta dionica može misliti da je bolje ne uvoditi nove poreze, nego lupiti po novčaniku onima koji zgrću ogromne pare na burzi. Da me ne bi krivo shvatili, naravno da bi taj porez neke puno koštao, ali taj netko nikako nije prosječan hrvatski građanin na kojeg se cilja ovakvim plakatom.

Ipak, uvjerljivo najkretenskiji trenutak ove predizborne kampanje je reklama s onim nogometašem Kovačem u kojoj on objašnjava jadnom hrvatskom puku, koji jako cijeni mišljenje osobe koja for living naganja loptu po travici, za koga će on glasati. I na kraju dodaje shit-of-the-cijela-predizborna-kampanja: «I moj brat Robert također!» Jadnom braci valjda maca popala jezik ili ga možda nisu mogli dovoljno platiti.

Koji zbljuv.
Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak 11.10.2007. 23:32

Korak naprijed, nazad dva

Davno sam primijetila da mi se u životu izmjenjuju dobre i loše stvari, stvarajući vječnu ravnotežu. A onda je prije kojih godinu dana krenula parada dobra: diplomirala sam, imala solidno plaćen posao, utukla gomilu novca u uređenje stana kupujući sve što mi se svidjelo bez imalo kompromisa, imala odličnu vezu, počela skijati, jedrila po prvi put, bila u berbi maslina, promijenila posao i udvostručila plaću, nešto putovala, kupila prve dionice... Jednostavno, sretna i ispunjena kako god se okrene.

Onda sam se zaputila na redovni sistematski pregled u jednu od onih privatnih i skupih klinika (na račun firme, ofskroz). I krenulo je prema dolje... Na ultrazvuku grudi je doktor u jednom trenutku zastao i pozvao svog kolegu na konzultacije. Srce mi je valjda stalo u tom trenutku, a oči se napunile suzama.

Godinu i pol nakon prošlog punktiranja, morat ću ponovno. Otkrili su mi jednu cistu i nešto još neodređeno, zbog čega moram hitno na punktiranje.

Iako me doktor uvjerava da sigurno nije ništa strašno, jebeno se bojim. Ne mislim da ću sutra umrijeti, ali ako s 25 godina imam već četvrto čudo koji zahtijeva punkciju, pitam se što će biti kasnije.

Blog je uvijek tu, kad i problemi.
Komentari (54) - Isprintaj - #

četvrtak 16.08.2007. 23:59

Svaštara

Postoji puno dobrih dana u godini - rođendan, prvi dan dugog vikenda, raznorazne godišnjice... Ipak, samo je jedan dan u godini koji moju produktivnost na poslu spušta na apsolutnu nulu, a lagani osmijeh mi treperi na licu. To je dan kada izlazi novi Ikein katalog! (Moje ime je Jazzie i ja sam ikeaholik!)

Kad bih mogla birati najbolji citat svih vremena, legendarni George Constanza bi bio pri vrhu:
The most unfair thing about life is the way it ends. I mean, life is tough. It takes up a lot of your time. What do you get at the end of it? A death. What`s that, a bonus?
I think the life cycle is all backwards.
You should die first, get it out of the way. Then you live in an old age home. You get kicked out when you`re too young, you get a gold watch, you go to work. You work forty years until you`re young enough to enjoy retirement. You drink alcohol, you party, and you get ready for High School. You go to grade school, you become a kid, you play, you have no responsibilities, you become a little baby, you go back into the womb, you spend your last 9 months floating...then you finish off as an orgasm! Amen.
Moje tijelo je jedno prosječno tijelo 25-ogodišnjakinje - malo sala, malo više celulita, nekoliko prvih bora, guza omlohavila od puno sjedenja i nebavljenja sportom... Ipak, vjerojatno jedina stvar koja na meni stvarno valja su moje sise. Imam stvarno dobre, okrugle, relativno ne-viseće cice. Stvar postaje očajno naporna kad krenem u kupovinu grudnjaka - veličina 75D se u principu nigdje ne može naći. Pitam se samo gdje one žgoljave curice sa nemalim silikonima uspijevaju pronaći grudnjak?

Nakon manje od godinu dana od službenog završetka mog školovanja i u međuvremenu odlušanog nemalog broja seminara i treninga, mogu samo reći da će me trenutno stanje uništiti. Sram me priznati, ali istinski mi fale predavanja i ispiti. Malo sam večeras pročačkala po netu o mogućnostima postdiplomskih i vidjela popis svojih donedavnih kolega koji su već krenuli s doktoratom. Shvatila sam da neki vrijedni ljudi, ali i dio totalnih zbunjola kojima ne bih dala ni da mi čuvaju stalak s novinama, već polažu prve ispite. I odlučila za koji mjesec upisati doktorat.

Na poslovnom planu mi cvjetaju ruže i nikad nisam bila toliko sretna. Čini mi se da je toliko toga ispred mene, a opet se bojim razmišljati pozitivno da se na kraju ne bih razočarala. Pesimist sam, znam.

Moj današnji tok misli, ovdje negdje završava.
Komentari (32) - Isprintaj - #

četvrtak 09.08.2007. 00:19

Misao dana...

Gledala sam sad vijesti RTL-a i njihovu reportažu o našoj vrijednoj i marljivoj mladeži, koja u ove ljetne mjesece, umjesto da se kupa na moru pokušava zaraditi koju paru. I vjerojatno se onda okupati u moru. Ili još vjerojatnije u mini bazenčiću onog kluba, kako li se ono zove, na Zrću. Reportaža je bila o srednjoškolcima koji rade preko ljeta na benzinskim pumpama, perući stakla ili kak se to u Zagrebu lepo veli šofer-šajbe.

I priča ova na reportaži kako su to divna i marljiva djeca koja vrijedno zarađuju svoje pare. Zaboravila je samo dodati "i s taticama s dobrim vezama". Jer bez jaaako dobre štele je NEMOGUĆE dobiti posao na pumpi. Naravno, nisam u niti jednom trenutku rekla da oni ne zarade krvavo taj novac, ali budite sigurni da postoji i gomila druge divne dječice, koja bi jednako krvavo zaradila te novce, ali jebiga, imaju loš pedigre.

Nakon toga se javila neka odvjetnica. Priča da se na to ne plaća porez bla bla... Komentiraju da neki kažu da je to izrabljivanje djece, ali zakonski gledano ipak nije jer nije prisilno. I opet malo bla bla... Nakon toga mi upade u uho riječ ćudoređe (jebeno glupa riječ, ovo meko ć me pili po mozgu još otkad sam u prvom razredu srednje škole izgubila bod na testu iz hrvatskog, a bila sam uvjerena da je korijen te riječi čudo, op.a.)! Jer taj je posao ko fol dovoljno ćudoredan pa je ok da ga rade maloljetni. Je rajt, in jor drims.

I vrapčeki na grani znaju da se najbolje pare zarađuju kada curica raspusti svoju lepu plavu kosicu (kao i mlada dama iz reportaže), obuče vruće hlačice, svoju veliku promotivnu majicu sfrče i podfrkne da se vidi pupak, majica je slučajno bijele boje pa se bolje nazire grudnjak i na kraju se lijepo protegne preko šajbe.

Nisu mene, kao ni (većinu) vas, odgajale časne sestre u nekom samostanu pa da se čudim ko pura dreku kultu mladih, lijepih i zategnutih tijela i pokušavam potisnuti sve posljedice seksualne revolucije, ali nemojmo se praviti mutavi i pričati o nekom ćudoređu. Mlade curice, koje pokazuju više mesa iz jedinog razloga da napojnice budu bolje, nikako nisu primjer ćudoređa!!!

Amen.
Komentari (38) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Pišite na:

How's it hanging?

Reklame i točka:

Outsourcing: